All for Joomla All for Webmasters

Aleksandar Trifunović otvoreno o prijetnjama Draganu Bursaću

08 August 2017
(3 ocjena)
Pročitano 1327 puta
  • Izvor fotografija u sklopu članka: Nema fotografija u sklopu članka
  • NAPOMENA: Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku nezavisnog informativnog portala Bisce.ba
  • Izvor video materijala u članku: Nema video materijala u sklopu članka
  • Autor naslova: Portal bisce.ba
  • Autor teksta / Izvor informacije: Facebook profil Aleksandar Trifunović
  • Izvor naslovne fotografije: Internet

U cjelosti Vam prenosimo tekst Aleksandra Trifunovića, vlasnika portala BUKE, a povodom upućene prijetnje Draganu Bursaću, autora teksta "Šutio sam dok je Bihać granatiran".

Najmanje što može da uradi primat nasilnik u sistemu u kome najmoćniji političar, kao što je to Milorad Dodik, prijeti pred kamerama novinarima, uživo je da prijetnje novinarima upućuje virtuleno, bez ikakvog straha da će za prijetnje, pa i one smrću da ikad odgovara. Jer reper je visoko dignut, svim neistomišljenicima možeš da poželiš sve najgore, da na kraju to i uradiš. 

Dragan Bursać je u poslednjih mjesec dana dobio dvije ozbiljne prijetnje. Obe je prijavio policiji, koja, kako kaže, radi na tome. Bio sam u sličnim situacijama, inspektor mi je rekao, slušaj, ovo su zajebani likovi, ako odluče da te roknu roknućete, ja ti tu ne mogu mnogo pomoći, budi malo obazriviji. Prepušten si sam sebi. Bespomoćnost, frustracija, ljutnja su osjećaji koji vas preplave, mnogi i odustaju. Rijetki su novinari koji o sistemu koji uvodi RS u ekonomski i politički sunovrat pišu otvoreno i argumentovano o pošasti koja nas okružuje.

Albert Kami je napisao , pred nadirućom plimom gluposti, nužno je isto tako suprostaviti nekoliko odbijanja. Sve prisile ovog svijeta ne mogu nagnati imalo čestit duh da prihvati nepoštenje... Vi imate pravo da se s tekstovima ne slažete, da vam se ne sviđa stil, izrazi u njemu ali nemate pravo da prijetite nasiljem autorima tih tekstova. Većina osokoljena sistemom koji dozvoljava i podstiče napade na novinare se više obrušava na takve, rijetke novinare i blogere nego i na sam aktere, one koji su nas doovde doveli.

Relativizacije, viktimizacija, precjenjivanje, mitologija sve se to skupi u poželjan razlog da je to malo novinara dozvoljne vrijeđati, pljuvati pa i prijetiti smrću, u Draganovom slučaju i članovima njegove porodice. Ovo nije prvi put. I vjerovatno nije ni zadnji. Onomad je banjalučki sportski klub formirao grupu koja je pozivala na bojkot Buke, stavljali su naše fotografije, pominjali gdje izlazimo gdje se krećemo i šta je članovima grupe činiti kada nas vide, Dragana su kitili raznim epitetima, ponižavanjima ...

To je užas, ali užas koji se može desiti svakom od vas, kad malo bolje promislite jer to što ćutite nije vam nikakva garancija da vas svekoliki ološ neće staviti na nišan, kad im to bude odgovaralo. Biblija kaže da oni koji se prave da ne čuju vrištanje napadnutih, kasnije džaba vrište kad ih neko napadne, jer nema ko da ih čuje. I lično i kao Draganov urednik i u ime Buke dajem mu punu podršku. On je previše dao od svog života, od ranjavanja do gubitka oca, da bi mu mjeru njegovog novinarstva uzimali politički i ini profiteri ovog ružnog vremena jer istina se mjeri argumentima, ne vašim ličnim odnosom prema njoj.

Top