Ako Bišćani primjećuju, a očito primjećuju, neuvjerljivu predstavu koju nudi rastrojeni i nekonsolidirani vrh SDP-e Bihaća, kakva je onda situacija na nižim nivoima u mjesnim ograncima? Kako SDP Bihaća uopšte opstaje u Bihaću i među malobrojnim svojim bezimenim članovima?

Loše.

Nažalost, sve što se događa nekako je kulminacija čitavog niza stvari i događaja radi kojih se već neko vrijeme u SDP-i Bihaća mnogi ne osjećaju ugodno. Rukovodstvo sad već bokserskog kluba “SDP” Bihaća je svojim postupcima i negativnom selekcijom ljudi profilirao se u partiju koja nema apsolutno nikakav sadržaj osim da su protiv SDA. I to samo na deklarativnom nivou gdje koristi svoje simbole za mobilizaciju ono malo biračkog tijela što im je ostalo, a bez ikakvog sadržaja i jasne vizije šta tačno žele i kako to postići. Nemaju program, nemaju viziju, nemaju ciljeve i nemaju biračko tijelo kojem se obraćaju. Najgore od svega je što se u tim okolnostima najbolje snalaze ljudi poput boksera Alena Zulića, a po Božijoj direktivi određen je za direktora Kulturnog centra u svim političkim kontastalacijama grada Bihaća, Željka Mirkovića i Hajrudina Havića koji se ne mogu ostvariti ni na koji način osim kroz politiku i koji su upravo radi toga spremni na sve da uspiju.

S druge strane, kvalitetni članovi SDP Bihaća Adnan Habibija, Amir Koričić, Admir Čavkić, Irma Selimović, Aljoše Bobića, Emira Hujića, Emine Štrkljević i drugi koji imaju što dati odavno su udaljeni iz SDP Bihaća čime se gubi bilo kakav potencijal da se u budućnosti nešto promijeni. Nažalost, ovim se samo otvara dodatni prostor bokseru Alenu Zuliću i njegovim sparing trenerima Hajrudinu Haviću, Željku Mirkoviću, Rusmiri Konjević i Nedžadu Mešiću koji su bez ikakvog sadržaja, osim enormne želje za uspjehom i zadovoljavanjem ličnih interesa.

Sve skupa, smatramo da je bokserski klub SDP iz Bihać svojim djelovanjem ili nedjelovanjem otklizao u potpuni politički oportunizam i da je ovakav, kakav je danas, idealan partner ultradesne i proiranske A-SDA-e u pretvaranju Bihaća u potpunu lakrdiju i u tom igrokazu spremno sudjeluju. Ovo nažalost nije ni najmanje smiješno jer doslovno kradu budućnost djeci Bihaća.

U ponedeljak 18. maja 2020.godine članovima Gradskog odbora SDP Bihaća pružila se prilika da odluče šta i koga uopšte predstavlja SDP Bihaća. I to ne na deklarativnom nivou nego na stvarnom, životnom. Velika većina, 41 član gradskog odbora SDP Bihaća i zvanično je potvrdio da su sve parole bivšeg SDP-a Bihaća anakrone i da se svode na par vicmahera u gradskom vijeću Bihaća (Nedžad Mešić, Rusmira Konjević i Adis Šušnjar) te su uspjeli prodati svojim članovima i biračima slogan "mi nismo SDA nego oni drugi." Koji drugi? Od prisutnih 55 članova gradskog odbora SDP-a Bihaća na sjednici Gradskog odbora SDP Bihaća samo je 14 članova skupilo hrabrost i međusobno se pogledalo u oči i kazali: "Ovo ne valja i ovako više ne ide."

Jedna trećina članova gradskog odbora SDP Bihaća pokušala je u mučnoj i staljinističkoj atmosferi, bez diskusije i mogućnosti da iznesu argumente, raspustiti aktualno rukovodstvo SDP-e Bihaća i to im na žalost nije uspjelo. Umjesto da SDP-a Bihaća prođe katarzu, 41 član Gradskog odbora SDP Bihaća odlučilo je da podrži “boksera“ Alena Zulića i “zvanično” SDP Bihaća preimenuje u bokserski klub “SDP” Bihać sa novim logotipom, a to su uradili zbog svoga konformizma i nedostatka hrabrosti.

Upravo njih 41 smatralo je da se bolja budućnost može stvoriti barbarizmom, nasilništvom, divljaštvom a velike odluke i veličanstveni poduhvati u bokserskom ringu.